Na Nedjelju Muke Gospodnje, 10. travnja, blagoslov maslinovih grančica, procesiju i misno slavlje u Eufrazijevoj bazilici predvodio je apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije dr. Dražen Kutleša, splitsko-makarski nadbiskup koadjutor.
Bogoslužje Nedjelje Muke Gospodnje i ove je godine započelo blagoslovom maslinovih i palminih grana na središnjem porečkom trgu, Trgu Slobode, ispred crkve Gospe od Anđela gdje je početni dio porečki župni zbor otpjevao pjesmu „Židovska su djeca“.
Okupljeni su potom u procesiji krenuli Dekumanovom ulicom i Ulicom sv. Eleuterija do bazilike gdje je misno slavlje nadbiskup predvodio u suslavlju s novoimenovan zadarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Milanom Zgrablićem, dosadašnjim porečkim župnikom, i drugim svećenicima. Procesiju su pjevanjem neokatekumenskih pjesama animirali članovi neokatekumenskih zajednica.
U homiliji nakon čitanja Muke Gospodnje mons. Kutleša podsjetio je da je Isus javno djelovao tek posljednje tri godine svojega života. „Od toga je dvije godine bio veoma prihvaćen, ljudi su za njim išli i pratili su ga, tek u zadnjoj godini ljudi su se počeli opredjeljivati i počeli su izražavati svoje nezadovoljstvo jer je Isus počeo govoriti o svojoj smrti i svemu onome što sv. Ivan navodi u VI. poglavlju“, rekao je mons. Kutleša.
U nastavku je posebno naglasio tri događaja iz netom poslušanog Evanđelja koja obilježavaju Veliki tjedan, a vezani su uz riječ vika, galama. Prvi događaj je ulazak Isusa u Jeruzalem; možemo se zapitati zašto su ljudi bili tako oduševljeni – zato što je Isus kao čovjek i Bog učinio mnoga čudesa, mnogima je pomogao, bio je moćan, htjeli su biti uz njega i htjeli su da se dogodi neko čudo. Tako i mi možda dolazimo u crkvu moliti Boga da nam učini neko čudo.
Nadalje, klicali su Isusu jer su vidjeli da je Isus drugačiji od svih proroka i da donosi jednu novu poruku. Ta poruka je bila lijepa dok je govorio o lijepim stvarima, no kada je počeo govoriti o pitanjima grijeha i smrti, ljudi su se počeli distancirati.
Treće, oni su mislili i očekivali da je on Mesija kakvog su oni željeli, htjeli su kralja i vojnika, ali Isus nije došao da ih ratom oslobodi. Isus ne spašava svojim čudesima ni svojom porukom ni svojim mesijanizmom, nego Isus Krist spašava svojim križem. Nisu ga shvatili ni prihvatili, imali su svoje projekcije i htjeli su da Isus ostvari ono što oni žele, u njemu su vidjeli ostvarenje svojih ciljeva.
Nadbiskup se nadalje osvrnuo na suđenje pred Pilatom. Nakon velikih očekivanja, ljudi traže da ga se razapne. „Odjednom Isus po njima postaje izdajica, jer nije ostvario ono što su oni tražili, da ih oslobodi od Rimljana. On je bio osuđen kao onaj koji je huškao narod protiv pismoznanaca i farizeja i kao uljez koji je htio srušiti njihovu vjeru. Žele ono što oni misle da im treba, ali Isus Krist im donosi jednu sasvim drugu vijest, no oni je ne shvaćaju; želi im donijeti stvari koje su od Boga, no oni to ne razumiju. I mi želimo ono što je naš plan, a ne interesira nas plan koji Bog ima za nas.
Kada Isusa vode na stratište masa mu se ruga i vrijeđa; sve se svodi na to da nije ostvario njihova očekivanja; nije važno tko si, nego je važno što si trebao učiniti“, naglasio je nadbiskup. „Tu vidimo nekoliko važnih čimbenika: on nije ostvario njihove želje, oni nisu shvatili njegovu misiju, On nije došao da bi on vladao, nego je došao biti sluga, to je za njih bilo omalovažavajuće“, pojasnio je nadbiskup te je nastavio, „i mi često u životu očekujemo od drugih da nas vode, ali da čine stvari kako mi želimo.“
„Nadalje, nisu shvatili poruku Isusa Krista, a to je i temeljna poruka kršćanstva, da nas Krist treba osloboditi od grijeha, treba nas osloboditi od grijeha, smrti, sotone. Jedini način kako je to mogao učiniti jest svojom smrću na križu. Ni tada ljudi nisu shvatili, a mnogi teško i danas shvaćaju“, rezimirao je nadbiskup.
„Veliki tjedan počinje vikom, nastavlja se vikom, ali završava šutnjom, kad Isus umire na križu. Tada su zašutili jer je objekt njihove mržnje umro. I mi možda u svome životu činimo razne inate dok imamo neke osobe, ali kada odu shvatimo koliko su nam značili. Trebamo shvatiti da je Isus došao spasiti nas, ali trebamo ga razumjeti i kada nam kaže da smo grešnici i da se trebamo popraviti. Isus te može spasiti tek kada priznaš da si grešnik i da se želiš obratiti i postati bolji čovjek.
Nema spasenja do promjene u dubini srca. To je središnja poruka ovoga Uskrsa i cijelog Velikog tjedna. Moramo se usmjeriti prema sebi i obraćenju svoga srca, u susretu s Isusom u osobnoj molitvi i obraćenju. Kroz ovaj tjedan molimo da nam Bog da snage da prepoznamo Isusa i da ne budemo u toj gomili koja će vikati kako im drugi kažu. Treba gledati što je pravedno i pošteno i što je Istina; jedino po Isusu Kristu, po obraćenju dolazi spasenje čovjeku i čovječanstvu, zaključio je mons. Kutleša.
Na kraju misnoga slavlja mons. Zgrablić zahvalio je predvoditelju misnoga slavlja te je najavio raspored bogoslužja za Veliki tjedan u porečkoj katedrali, a nadbiskup Kutleša još jednom uputio je mons. Zgrabliću čestitke za imenovanje nadbiskupom koadjutorom, istaknuvši da je to čast za Porečku i Pulsku biskupiju.